Piše: Si-Fu Robert Novak

Za Majstora Lok Yiua čuo sam tek 2004. godine, nažalost dosta kasno jer je 2006. umro u 84. godini života. Iako ga nikad nisam upoznao, preko njegove vještine koja je dolazila do mene brzo sam shvatio da se radi o velikom čovjeku. Potvrdu toga dobivao sam kontinuirano u više navrata; preko svog Si-Fua načinom poduke, razgovorom i razmišljanjem o Wing Chunu, preko svog Si-Gunga jedinstvenim pristupom vježbanju i općenito životu, preko dva europska seminara jednog od sinova Majstora Lok Yiua, Si-Ba Lok Kwan Konga 2007. i 2009. godine, posredno preko članka Alana Leeja u kojem prepričava svoj razgovor s Velikim Majstorom Yip Manom u kojem Yip Man kaže da Lok Yiu razumije Wing Chun bolje i od njega samog. Velika stvar za obojicu, za Lok Yiua jer je uspio doseći takvu vještinu, za Yip Mana jer je to otvoreno rekao.

Lok Yiu Wing Chun počeo sam vježbati jer je bio drukčiji od svake druge borilačke vještine koju sam trenirao do tada, a meni je imao više smisla od svih njih zajedno. Fascinirao me tada kao i danas, iako se moja tadašnja ideja vještine i današnja razlikuju kao noć i dan. Dobro da je tako, to znači da me Wing Chun mijenja, da mu dopuštam da me mijenja i čini boljim. Tko želi u Lok Yiu Wing Chun pod svaku cijenu ugurati svoju ideju i ne dopušta sam sebi da se mijenja otpasti će prije ili kasnije, neće nikad naučiti Lok Yiu Wing Chun. A otpalo ih je mnogo. U deset godina vježbanja mnogo sam puta gledao fotografije sa treninga u stanu obitelji Lok, one iz šezdesetih i one otprije desetak godina. Iste pločice, frižider i ogledala, ista drvena lutka sa kvrgavom nogom na kojoj je vježbao Majstor Lok Yiu, njegovi sinovi, Si-Gung Wilhem Blech i mnogi kineski učenici. 

Kad sam napokon ušao u taj stan osjećao sam se fantastično. Došlo je potpuno prirodno i opušteno. Osjećao sam se kao da dolazim nekom koga poznajem dugi niz godina. Si-Ba Konga poznavao sam otprije, Si-Ba Sanga i Bennyja samo iz priča i sa fotografija. Bio je tu i gospodin David, jedan od najstarijih učenika koji je s familijom Lok već 40 godina, zatim Tony iz honkonške policije i još nekoliko učenika Majstora Lok Yiua koji danas vježbaju kod njegovih sinova i stari su obiteljski prijatelji. Danas, kao i kad je Majstor Lok Yiu bio živ, učenici se pažljivo biraju i ne može svatko učiti Wing Chun od familije Lok. Najbolji osjećaj kojeg nosim iz ovog posjeta Hong Kongu, koji me obuzeo odmah po ulasku u stan obitelji Lok i držao cijelo vrijeme posjeta, je opuštenost. Nije bilo nervoze, ustezanja, pretvaranja, nije bilo usiljenosti, protokola ili zakopčanosti, sve je bilo prirodno, jasno i razumljivo. Dolazak kod obitelji Lok bio je poput dolaska na nedjeljni ručak vlastitoj obitelji.

Trening smo počeli kao i doma u klubu, svatko za sebe osnovnim vježbama na mjestu, sa okretom i korakom, zatim forme, Siu Lim Tao, Chum Kiu, Biu Jee, već tko što zna. Si-Ba Kong i Sang gledali su kako vježbamo, uočavali greške, ispravljali nas i davali objašnjenja. Si-Ba Benny sjedio je na nekoj od klupa uz rub vježbaone i prevodio kad bi došlo neko dublje objašnjenje. Prvi kontakti sa majstorima otkrivali su njihovu veliku energiju. Sam dodir kod postavljanja ruke u pravu poziciju nosio je vibraciju gunga, poput nevidljivog omotača koji im okružuje ruke i nepogrešivo otkriva da se u tim rukama skriva nevjerojatna energija koju po želji mogu usmjeriti gdje žele. Ta je energija jedan od onih fenomena za koje svaki čovjek koji sluša svoje instinkte zna da postoje, a znanost se muči da ih definira i kvantificira te ih tek ponekad na kvantnoj razini donekle suvislo objasni. Majstori su nam nesebično davali dio te energije; npr. namještanjem ruku u pravilne pozicije tako da nakon toga nismo imali ni jedno jedino pitanje. Govor u takvim slučajevima nije nam bio potreban. Komunikacija putem koje su nas podučavali Wing Chun bila je kompletna i sveprožimajuća. Nismo morali pamtiti pozicije koje su nam pokazali, na energetskoj razini osjetili smo da su pravilne. Kao kad mehaničar stavi dva zupčanika jedan u drugi, nakon toga nema potrebe za objašnjavanjem.

U pauzi smo postavljali pitanja. Obzirom da oko tehnika nije bilo puno nedoumica, pitali smo o povijesti, o principima, o njihovim razmišljanjima. Jedno od prvih pitanja koje se samo nametnulo Si-Ba Benny dočekao je osmijehom. Kako to da je Majstor Lok Yiu prihvatio Wai Lama za učenika? „Kroz sve ove godine uvijek isto pitanje“ - rekao je. „Ne znam zašto ga je prihvatio. Dolazili su drugi prije i poslije njega pa ih nije prihvatio. Odbio je mnoge kineske i sve zapadne učenike osim njega. Zašto? Mislim da je osjetio nešto drukčije kod njega. Njih su dvojica bili zapravo jako slični. Sjećam se kad mi je Si-Fu prvi put spomenuo Wai Lama, rekao je: 'Benny, došao mi je neki Nijemac i hoće da ga podučavam, ne znam da li da ga uzmem za učenika.' 'Si-Fu,' - odgovorio sam, 'kako to da uopće razmišljaš o tome da podučavaš jednog Kwai Loa, sve dosad si bez iznimke odbijao?' 'Ne znam Benny, ovaj je drukčiji. Tko zna, možda ode i više se uopće ne vrati.' Bio je to zadnji dan Wai Lamovog prvog boravka u Hong Kongu 1992. godine. Zadnji dan svog posjeta uspio je doći do Majstora Lok Yiua, nakon što je posjetio mnoge druge majstore i napokon došao do broja telefona. Sve je ostalo na tom prvom posjetu kad, nakon nekog vremena iste godine, eto opet Wai Lama kod svog novog Si-Fua. I tako je počelo. Dan za danom, godinu za godinom, Majstor Lok Yiu ga je podučavao, a Wai Lam je vježbao s njegovim sinovima i na noge postavljao temelje današnje organizacije ELYWCIMAA. Wai Lam bio je poseban, nikad ga nemojte zaboraviti.“ Si-Ba Kong se nasmiješio na te zadnje riječi i ponovio ih: „Special Kwai Lo, yes“. Uvijek sam gajio veliko poštovanje prema mom Si-Gungu Wai Lamu, ali moja slika o njemu toga je dana postala bogatija za doživljaj Wai Lama od ljudi iz Hong Konga koji su ga dobro poznavali, svaki dan s njim vježbali, boravili, živjeli. I u Hong Kongu je bio velik, znaju za njega uzduž i popreko, i tamo je radio demonstracije, odlazio u VTA (Ving Tsun Athletic Association), davao sebe u Wing Chun. Shvatio sam koliki je posao odradio da bi pripremio teren, da bismo mi danas bili primljeni u obitelj Lok ovako kako smo primljeni, kao članovi te obitelji.

Nakon solo vježbi vježbali smo u paru, Chi Dan Sao, Lap Sao, Chi Sao i dodatne vježbe iz njih. Si-Ba Kong i Sang izmjenjivali su se s nama u vježbanju kao da se poznajemo 20 godina. Prenosili su nam kroz ruke svoj osjećaj za energiju, distancu, pokret. Iz takvih bi vježbi krenuli raditi Go Sao i to je bilo fantastično. Lakoća i preciznost kojom su se spuštali na naš nivo vježbanja oduševljavala je. Davali su nam taman toliko da možemo nešto napraviti, a da nam nije prelagano i da moramo dati u vježbu sve najbolje od sebe kako bismo mogli vježbati. Izvlačili su iz nas maksimum vježbajući za nas, a mogli su završiti taj Go Sao svakim pokretom. Obojica sa 57 godina života i 41 godinom Wing Chuna iza sebe, lakoća kojom su se pokretali, branili i napadali fascinirala je. Energija njihovih pokreta napravljenih iz opuštenosti bila je strahovita. Povremeno bi napravili neki pokret prirodno, onako kako im je normalno napraviti ga, tj. ne prilagođavajući ga našoj razini vještine nego onako kako ga oni rade. Njihove bi ruke uvijek stale ispred mete (nas), ali je kristalno jasno bilo što bi se dogodilo da nisu. U takvim situacijama sva filozofija prestaje. Nema potrebe to analizirati, opisivati, pokušati kopirati. To se stići ne može i obraniti ne da. To se može dobiti jedino vježbom. Na pravi način i uz pravog Si-Fua. Kad se vježba tako, vještina raste zajedno s razumijevanjem ali riječi nepovratno zaostaju. Naša mogućnost opisa nije sposobna to definirati. To je Lok Yiu Wing Chun.

Nastavlja se.....