Efikasnost Wing Chuna rezultat je principa na kojima počiva. Taj sistem borbe razvila je žena,  budistička svećenica po imenu Ng Mui sa velikim iskustvom u drugim stilovima kung fua. Tada, u  17. stoljeću, vremena u Kini su bila turbulentna, trebalo je osposobiti ljude da se bore protiv  okupatorske dinastije Ching. Tradicionalni stilovi kung fua, koje su redovnici tada vježbali u  Shaolin hramu, zahtijevali su desetak i više godina mukotrpne vježbe da bi bili upotrebljivi u  borbi. Osim toga, za vrijeme svih tih godina treninga vježbači su razvili i nevjerojatnu snagu i  tjelesne sposobnosti. Ng Mui je zaključila da u tom trenutku za to nije bilo vremena, trebala  joj je borilačka vještina koja će osposobiti učenika za borbu u kraćem vremenu, bio on krupan i  snažan muškarac ili žena sitne građe. Da bi to napravila, oslonila se na određene zakonitosti  fizike i mehaniku ljudskog tijela. Iz toga su proizašle naizgled jednostavne vježbe koje je uz  pravilnu poduku mogao svladati svatko, a rezultat takvog vježbanja bila je iznimna učinkovitost  u borbi prsa o prsa. Wing Chun je u borbu donio nešto novo: minimalni utrošak energije,  direktnost i borbu na maloj distanci. Nešto je i odnio: teži i jači ljudi više nisu imali prednost nad lakšim i slabijim. Wing Chun borci bili su poznati kao ljudi iznimnog stabiliteta - bilo ih je gotovo nemoguće srušiti.

Obzirom da je takva vještina moćno i ubojito oružje,
ne čudi da su majstori vrlo pažljivo birali  svoje
učenike i da se vještina u početku prenosila s koljena na koljeno, samo najbližim  prijateljima ili članovima obitelji koji su tu čast i odgovornost zaslužili. Bez obzira na veliku tajnovitost koja je obavijala Wing Chun u ranim danima, i činjenicu da je dugi niz godina bio zabranjivan a njegovi majstori progonjeni, kroz različita povijesna razdoblja neprestano nailazimo na dokaze o njegovoj učinkovitosti. Poznata su svjedočenja o slavnom Leung Janu iz 19. stoljeća, travaru iz Foshana i majstoru Wing Chuna kojeg su izazivali mnogi majstori drugih stilova kung fua i koji je iz svih svojih preko 300 borbi izašao neporažen. Prvi majstor koji je Wing Chun podučavao javno - Yip Man, 1950ih u Hong Kongu širi glas o efikasnosti Wing Chuna preko svojih učenika. Leung Sheung i Lok Yiu, njegovi prvi i najbolji učenici, mahom sudjeluju u golorukim borbama tada kaotičnog Hong Konga. Budući da su u Hong Kong stizali majstori raznih stilova iz svih krajeva Kine, svi su željeli pokazati da je baš njihov način borbe najbolji. Borbe su se odvijale svakodnevno, najčešće na krovovima zgrada jer bi tamo sudionici bili sigurni od policije. Iz svih borbi u kojima su sudjelovali, Leung Sheung i Lok Yiu izašli su kao pobjednici, što je vrlo brzo pronijelo glas o Wing Chunu kao najefikasnijoj vještini borbe i  velik broj ljudi počeo ga je vježbati. Novine su pisale članke o toj dvojici slavnih boraca.  Privučen takvim ugledom, Wing Chun je krenuo                            Majstor Yip Man, udarac nogom

vježbati i tada nepoznati a kasnije planetarno               
popularan Bruce Lee.         

Zanimljivu karakteristiku Wing Chuna u novijoj povijesti su oslikali Yip Man i Lok Yiu. Naime,  iako u svojim sedamdesetim i osamdesetim godinama života, njih su dvojica bez problema mogli  pobijediti veće, snažnije i duplo mlađe protivnike od sebe. To govori o efikasnosti vještine koja počiva na određenim principima umjesto na fizičkoj snazi, efikasnosti koja jednako vrijedi danas kao i u 17. stoljeću kad je vještina napravljena. Ta je efikasnost globalno poznata, pa nije rijetkost da se Wing Chunu podučavaju pripadnici raznih vojnih, policijskih i drugih postrojbi, a jedan od prvih primjera bile su jedinice hongkonške policije, koje je podučavao Lok Yiu, a danas ih podučavaju njegovi sinovi.

Lok Yiu je sa svojim Si-Fuom (učiteljem) Yip Manom živio 7 godina. 7 godina njih su dvojica svakodnevno vježbali i razgovarali o Wing Chunu. Svi učenici Yip Manove škole nakon Leung Sheunga i Lok Yiua zapravo su bili podučavani od njih dvojice, Yip Man bi samo povremeno s ostalima vježbao osobno.

Kroz niz godina pomaganja svom Si-Fu Yip Manu u podučavanju drugih, Lok Yiu je razvio posebnu metodologiju podučavanja, jasno je uvidio put kako treba podučavati učenike od dana kada stupe u školu do kraja Wing Chun obuke. Po tome je bio poseban. Koliko je veliko bilo razumijevanje i vještina Lok Yiua u Wing Chunu, najbolje je pokazao sam Yip Man, kada je jednom prilikom izjavio da razina razumijevanja Wing Chuna koju ima Lok Yiu premašuje čak i njegovu.

Prva grupa Yip Manovih učenika 1950. u Hong Kongu, od koje su samo Lok Yiu (treći s lijeva, gornji red) i Leung Sheung (drugi s desna, srednji red) nastavili vježbati

Kada je došao kod Lok Yiua, vidio je nešto potpuno drukčije od svega ostalog. Istog trenutka postalo mu je jasno da želi naučiti baš taj Wing Chun i ni jedan drugi.


Vještinu je Lok Yiu prenio najprije na svoja dva sina, Lok Keng Kwonga i Lok Keng Sanga, a kasnije i na svog jedinog europskog učenika Wilhelma Blecha, dajući Evropljanima priliku da vježbaju tu fascinantnu vještinu u svom izvornom obliku, priliku koju uživaju još i danas.

Put koji je Wilhelm Blech prošao tražeći pravi Wing Chun također nije bio lak. Nakon što je naučio sve tri forme od svog prvog Si-Fua, shvatio je da njegovoj vještini nešto fali. 1992. godine otišao je u Hong Kong potražiti pravi Wing Chun, ako takav postoji, ili se osobno uvjeriti da su sve to bile pretjerane priče i da jedna borilačka vještina ne može biti baš toliko učinkovita i fascinantna. Obišao je sve škole i probao vježbati sa mnogim učiteljima. Sve što je vidio vrlo je nalikovalo onome što je već naučio od svog tadašnjeg Si-Fua. Kada je došao kod Lok Yiua, vidio je nešto potpuno drukčije od svega ostalog. Istog trenutka postalo mu je jasno da želi naučiti baš taj Wing Chun i ni jedan drugi. Tada je počela njegova hongkonška priča; sljedećih 14 godina Wilhelm Blech je dvaput godišnje putovao u Hong Kong, gdje je sa svojim Si-Fuom i njegovim sinovima svakodnevno naporno vježbao Lok Yiu Wing Chun. Svaki put bi ostao između 6 i 8 tjedana, a njegov najduži boravak u Hong Kongu trajao je 80 dana. Krenuo je iz početka, ponovno učivši prvu formu Siu Lim Tao, ali tada je znao da je to što uči Wing Chun koji želi, potpuno drukčiji od svega što je dotad naučio.
Skoro svi učenici Wilhelma Blecha; iz Njemačke, Švicarske, Italije, Češke, vježbali su u prošlosti neki drugi Wing Chun, ali se, nakon što su vidjeli i probali Lok Yiu Wing Chun, svi krenuli otpočetka i počeli ga vježbati. Tako je bilo i sa jedinim

hrvatskim učenikom Wilhelma Blecha, Zvonimirom Budjom. Iako vježba Wing Chun od 1980., i dobro je upoznao Wing Chun Leung Tinga i Wong Shun Leunga, i on je krenuo otpočetka kada je upoznao svog Si-Fua Wilhelma Blecha i Lok Yiu Wing Chun. Danas putuje na trening u Ottweiler 1000 kilometara u jednom smjeru, 4 ili 5 puta godišnje, kako bi sa svojim Si-Fuom i Si-Hingovima (kung fu braćom) iz Europe vježbao i dalje usavršavao vještinu.

Vježbajući Wing Chun, žene uče kako poništiti tu fizičku prednost muškaraca i  okrenuti je u svoju korist, bilo da se radi o naguravanju ili ozbiljnom napadu.

Danas je Wing Chun, osim zbog svoje primarne svrhe, a ta je da obrani naš život i život naših  bližnjih, cijenjen i zbog nekih drugih povoljnih učinaka koje donosi ljudima koji ga vježbaju.  Tko vježba Wing Chun ulaže u svoje zdravlje i osjeća se dobro. To je prije svega vidljivo na  fizičkoj razini; držanje postaje ispravnije, kretanje lakše i mekanije, koordinacija i motorika  rastu. Zbog vježbi koje povoljno djeluju na tetive čineći ih rastezljivim i jakim, čovjek se  osjeća pokretljivijim i gipkijim. Dugo stajanje ili sjedenje više ne predstavlja problem jer  nema bolova, kočenja ili trnaka u rukama i nogama. Na umnoj razini osjeća se mir. Već samo  izvođenje prve forme, pa i bez dubljeg razumijevanja - nakon nekoliko mjeseci vježbanja, smiruje  um i pomaže razbistriti misli i vratiti fokus. Budući da se neki njeni dijelovi izvode polagano,  forma ima i učinke meditacije. Ljudi sa treninga odlaze zadovoljni i smireni, što je vrijedno  uvijek, a u današnjem tempu života posebno. Gotovo je pravilo da vježbanje djeluje i  motivacijski. Nakon što iskuse ljepotu i dobar osjećaj vježbanja Wing Chuna, ljudi obično krenu  u osvajanje novih izazova i u životu izvan dvorane, jednostavno dobiju dobar instinkt za tako  nešto i to im postaje prirodno. Poznati su razni primjeri: promjena posla, napredak na radnom  mjestu, upisivanje fakulteta, doktorata, pronalazak životnog partnera, skidanje suvišnih  kilograma, pokretanje vlastitog posla, otvaranje vlastite škole i podučavanje drugih Wing Chunu.
Osobite koristi od vježbanja Wing Chuna osjećaju žene. Navikle da su u fizički slabijoj poziciji  od većine muškaraca, neke žene usred stresnih situacija s njima mogu osjetiti strah ili  nesigurnost. Vježbajući Wing Chun, one uče kako poništiti tu fizičku prednost muškaraca i  okrenuti je u svoju korist, bilo da se radi o naguravanju ili ozbiljnom napadu. Tako se  oslobađaju nesigurnosti i prestaju biti potencijalna žrtva, postaju osobe s kojima malo tko želi  započeti fizički obračun.

Iako većina zapadne djece ne posjeduje disciplinu i koncentraciju da Wing Chun uči na način kao  i odrasli, prilagođeni program ih podučava osnovama koje će ih istovremeno zabaviti i učiniti  sposobnijim. To će se itekako pozitivno odraziti na njihov stav prema školi, vršnjacima i  obavezama. Manja je vjerojatnost da će krenuti putem ulice, i lakše će razlikovati prave  vrijednosti od zabluda kojima su svakodnevno zasipani.  
Puno se toga još o Wing Chunu može napisati, no jedno je sigurno: samo onaj koji si da vremena  da ga vježba kvalitetno i iskreno, da krene putem kojim ga vodi njegov Si-Fu, kvalificirani  učitelj, može sam za sebe otkriti ljepote i koristi koje Wing Chun pruža. Tada je vrlo  vjerojatno da će ga vježbati čitav život, a možda i nekog drugog krenuti podučavati.