U utorak i petak jedan dio treninga odradili smo zajedno s redovitom grupom honkoških učenika. Bilo je mlađih i starih; najmlađem je tek 18 i vježba 3 godine, najstariji je počeo kod Majstora Lok Yiu u osamdesetima. Iako ne govorimo isti jezik i dolazimo iz različitih kultura, mogli smo bez problema zajedno vježbati. Bili su prijateljski raspoloženi i vrlo ozbiljni u vježbanju, tako da je bilo pravo zadovoljstvo isprobavati različite ruke koje uče istu vještinu.

Dvije bitne razlike u odnosu na zapadnjake uočio sam za vrijeme vježbanja s kinezima. Prva i bitnija tiče se samog pristupa vježbanju Wing Chuna. Kad im se pokaže neka vježba, spremni su odmah je početi vježbati iako ne znaju čemu služi. Dobro će se oznojiti radeći takvu vježbu i uživat će u samom procesu vježbanja, neće razmišljati kako će tu vježbu sutra primjeniti na udarac nogom ili rukom. Njihova kulturološka pozadina poznaje takav proces učenja i on im je potpuno prirodan. Znaju da će razumijevanje doći upravo iz tog vježbanja i da će eventualna pitanja koja im se pojave u vezi nekog pokreta također doći iz tog vježbanja, a ne iz mentalnog analiziranja istog. Zapadnjaci, s druge strane, imaju skroz drukčiji pristup. Oni prvo žele znati čemu neki pokret služi, zašto se radi tako kako se radi, je li to finalna izvedba pokreta ili samo priprema i, idealno, koje su mogućnosti njegove primjene u borbi; na koje se sve udarce i blokove može primjeniti, što će se desiti ako protivnik napravi nešto drukčije i sl. Ovakav je pristup također određen našom kulturološkom pozadinom, on u zapadnom svijetu sasvim dobro funkcionira. Ali Wing Chun nije zapadna vještina i takav nas pristup na putu učenja Wing Chuna koči, dok u isto vrijeme mi mislimo da nam pomaže pa onda još i više analiziramo stvari putem logike i tako ulazimo u petlju koja završava frustracijom i nemogućnošču napredovanja.
Svakome tko vježba Lok Yiu Wing Chun par godina poznata je situacija kad mu se nakon dugo vježbanja nekog pokreta 'upali lampica', tj. iznenada nešto shvati. Osim veselja koje prati takve trenutke, tada uvijek dolazi i samokritika, nešto kao „koliko mi je već puta Si-Fu to rekao!“ To je normalno i ne treba zbog toga kriviti sebe. Lok Yiu Wing Chun nije komplet formula i tajni koje Si-Fu otkrije učeniku pa ih ovaj odmah usvoji. Lok Yiu Wing Chun dolazi iz vježbanja. Pokreti se ne uče, oni se vježbaju. Na početku, kada ništa ne znamo, nemamo previše materijala za razmišljanje. Kako napredujemo u vježbanju, tako imamo i više materijala za razmišljanje. Razmišljanje potaknuto vježbanjem je konstruktivno razmišljanje, razmišljanje bez vježbanja je fantaziranje.

Zamislimo ovakvu situaciju: Evropljanin i Kinez, svaki u svom domu, imaju cijeli dan slobodan i posvetit će ga vježbanju Wing Chuna. Kinez će stati i bez razmišljanja krenuti vježbati. Nakon nekog vremena to vježbanje će početi rađati ideje, možda će dobijati obrise grubog razumijevanja ili će se pojaviti neka pitanja koja će postaviti svom Si-Fuu kad se ukaže prilika. U svakom će slučaju nešto početi osjećati. Možda će ga samo početi boljeti noge, a ako ne odustane nakon prvog umora možda će vidjeti da zapravo ne mora prestati nego može nastaviti i da, polako, taj umor u nogama počinje ličiti na nešto drugo a ne samo na umor. Kao da počinje osjećati neku energiju koju prije nije osjećao. Za kineza je riječ Gung svakodnevna, pa će možda znati i da je to Gung koji dolazi od vježbanja. Njegov instinkt će mu govoriti da je to ispravan put i da je, iako ne zna sve moguće upotrebe pokreta koji vježba, to dobar način za vježbanje i učenje kung fua. Nakon sat, dva ili pet, zadovoljno će završiti s vježbanjem i krenuti raditi nešto drugo.
Evropljaninov trening najčešće će se dosta razlikovati od kinezovog. On će još prije nego se presvuće u odjeću za vježbanje zamišljati neke pokrete, smišljati moguće kombinacije i eventualne upotrebe u borbi. Onda će krenuti s vježbanjem pa će možda nakon nekog vremena shvatiti da nije to tako zamišljao i činit će mu se da nešto fali, počet će sumnjati u vlastite pokrete. Potaknut tom sumnjom, krenut će sve dublje u analizu i ući u onu petlju bez izlaza. Nakon pola sata ili prije prestat će s vježbom i na sljedećem treningu pitati Si-Fua što da vježba kad je kod kuće.
Najveća prepreka da naučimo Wing Chun smo mi sami. Točnije, naši mentalni obrasci skloni analiziranju i mentaliziranju svega što radimo. Naravno da su to alati koji nam u svakodnevnom životu itekako pomažu a često su i poželjni, ali kod učenja Wing Chuna nam odmažu i koče naš napredak. Imamo sve predispozicije kao i kinezi da naučimo Wing Chun, samo ako smo dovoljno otvorenog duha da usvojimo tu promjenu paradigme. Mnogo je knjiga, anegdota i poslovica koje govore o toj razlici u pristupu između istoka i zapada. Jedna od jednostavnijih je ona sa šalicom.

Filozof je došao kod Zen majstora čuti nešto o Zenu. Majstor ga je ponudio čajem. Točio mu je čaj u šalicu a kad se šalica napunila, majstor je nastavio točiti i čaj se prolijevao.
-    Šalica je puna! - rekao je filozof
-    Baš kao i ti – odgovorio je majstor. Pun si svojih ideja i nemaš mjesta za nove. Ako se prvo ne isprazniš, kako te mogu naučiti nečem novom?



Puno učenika misli da su dobro uvježbali nekoliko pokreta i silno bi htjeli svom Si-Fuu to pokazati, pokazati mu koliko su oni dobri. Si-Fu to ne treba. On uvijek zna koliko je vaš Wing Chun dobar ili loš. Dok se trudite to mu pokazati, propuštate priliku od njega naučiti nešto novo, tko zna kad će opet objašnjavati tu istu ideju, za tjedan, mjesec, godinu?

Druga bitna razlika kod kineza u odnosu na zapadnjake koju sam uočio tiče se snage i percepcije iste. Na zapadu je snaga sve. Nema borbe, pa tako ni borilačke vještine bez snage. Snage nikad previše! Opčenito vrijedi mišljenje da je tehnika dobra, ali je snaga često ta koja odlučuje i, iako treba vježbati tehniku, održavanje snage dodatnim, posebnim treninzima snage je imperativ. To se lako može usporediti popularnošću koju teretane uživaju na zapadu u usporedbi s istima na istoku. Davno ukorijenjena ideja da je volumen mišića presudan za veliku večinu fizičkih aktivnosti kojima se čovjek bavi još je jedna od stvari koja koči naš napredak u učenju Wing Chuna. Snaga, tj. energija koju koristi Wing Chun za naprad i za obranu ne dolazi iz snage mišića i takva snaga mu redovito šteti, tj. usporava mu pokrete i oduzima mogućnost za stvaranje energije. Wing Chun energija dolazi iz pokreta, koje možemo napraviti samo ako smo opušteni, i iz specifičnih vježbi koje jačaju i koriste  tetive, pozicije i usklađenost cijelog tijela. Za večinu zapadnjaka to je nelogično i, iako će možda kimati glavom dok mu to Si-Fu govori, u sebu će i dalje misliti da mora biti nabildan i odlaziti u teretanu. Takav će na treningu Wing Chuna redovito biti među slabijima u izvedbi nekih vježbi za gung, eksplozivnost i stabilitet. Svi kinezi s kojima sam vježbao u Hong Kongu bili su fizički normalne građe, dakle nisu bili nabildani, a energija koja je dolazila iz njihovih pokreta bila je sve samo ne mala. Upravo me iznenadio jedan osamnaestogodišnjak koji vježba Wing Chun tek nekoliko godina. Energiju kojom je izvodio pokrete u nekim vježbama nisam vidio kod evropljana koji vježbaju toliko dugo kao on. Svaki pokret bio je opušten i, iako bi se po njegovoj tjelesnoj konstituciji činilo da ga se može odnijeti jednim dobrim pokretom, kad je napravio svoj pokret i sjeo na zadnju nogu, nije ga se moglo pomaknuti. To je Lok Yiu Wing Chun. Nije i ne može biti ovisan o fizičkoj snazi. Da je, ne bi toliko vrijedio koliko vrijedi. Što će mi vještina ovisna o snazi kad snagu koju imam sad neću imati za 10 ili 20 godina?
Obje ove razlike proizlaze iz naših umova. Imamo priliku rasti, naučiti i mijenjati se, a samo na nama je da li ćemo tu priliku iskoristiti ili ćemo provesti život u zabludi.

Za kraj jedna misao o vježbanju Wing Chuna od mog Si-Fua Zvonimira Budje:
„Da bi naučio Wing Chun, moraš vježbati Wing Chun. Ništa drugo, ni trčanje, ni teretana, ni kettlebell, samo Wing Chun.“
Može li biti jednostavnije od toga? Dobar je osjećaj kad čovjek dođe u Hong Kong i vidi da je na pravom putu, da se način vježbanja i filozofija Lok Yiu Wing Chuna netaknute i na pravi način prenose čak i do Hrvatske.  Hvala Si-Fu.